Nakon dijagnoze autizma dobro je odmah razmišljati o prehrani
Svaki roditelj se sigurno sjeća dana koji mu se život okrenuo naglavačke i kada su sumnje da nešto nije u redu potvrđene. Nalet panike koji uslijedi je neopisiv i zadnje o čemu se tada može razmišljati je prehrana. No, izmedju svih savjeta i terapija koji se preporučuju obično prodje i nekoliko mjeseci dok se shvati važnost prehrane u autizmu. I pod tim ne mislim samo na izbacivanje glutena, kazeina, šećera, prženog, pohanog, umjetnog…
Tema prehrane u autizmu je velika i čitati ćete bezbroj članaka o tome, no na početku nikako nemojte raditi radikalne promjene nego krenite s manjim koracima.
Balans – neka svaki obrok bude izbalansiran i nutritivno bogat: proteinima, zdravim mastima, vlaknima. Osobito obratite pažnju na međuobroke – npr.ukoliko se odlučite dati u brzini ugljikohidrate, neka budu ona sa više vlakana te pokušajte uvijek dodati i zdrave masti ili proteine koji će smanjiti oscilacije razine šećera u krvi i držati dijete sitim duže vremena.
Selektivnost – gotovo pa obilježje autizma, ponekad izražena prema teksturi, boji, obliku ili okusu, ali češće se radi o teškoćama senzornog procesuiranja. Npr.nekoj djeci odgovaraju začinjeniji okusi dok drugima mogu biti pre-stimulirajući. Pokušajte otkriti što vašem mališanu odgovara i postupno širite jelovnik.
Izbjegavajte izgladnjivanje – vjerojatno prvi savjet baka i djedova na izbirljivo dijete je bio „jesti će kada bude dovoljno gladan“, no takve metode kod autizma mogu izazvati suprotan učinak i gubitak povjerenja od čega se možete oporavljati doslovno godinama.
Probava – pogoršanje simptoma autizma najčešće nastaje uslijed problema s probavom, osobito s konstipacijom, ali i čitavim nizom drugih tegoba. Mnogi znanstveni radovi povezuju gastrointestinalne simptome sa pogoršanjem simptoma autizma. Stoga, redovno pratite stolicu i bilježite svaku reakciju koja se čini neobična.
Preosjetljivost – što nije jednako kao alergija ili intolerancija – može se prezentirati i nespecifičnim simptomima poput nadutosti, kašlja, ekcema, razdražljivosti, glavobolje, a simptomi mogu nastati i s odgodom (čak i par dana!) pa ih je teže i prepoznati. Teško je očekivati da bi i neurotipično dijete moglo verbalizirati takve simptome, dok će djeca s autizmom najčešće reagirati negodovanjem, nemirom, agresijom.
Hrana kao utjeha – nerijetko posežemo za hranom kada smo loše raspoloženi ili čak samo kada nam je dosadno, no to definitivno nije zdrava navika. Pitate li psihologe moguće da će reći da je to naučen obrazac i da izbjegavamo davanje hrane djeci kada plaču ili su uzrujani s ciljem da ih što prije umirimo. Tada stvaramo obrazac „emotivnog hranjenja“ koji može dovesti do gojaznosti i potpuno izmjenjenog pristupa hrani što je osobito loše za djecu s autizmom. Radje ponudite zagrljaj i osjećaj sigurnosti i razumijevanja, a hranu ostavite za stol i istraživanje osjetila.
I za kraj – kada niste sigurni kako dalje – tražite pomoć! Mnoge stvari se mogu mjeriti, dijagnosticirati, a onda i individualizirati…