STIMMING – potreba, a ne nepoželjno ponašanje

Ako ste ikada vidjeli dijete kako maše ručicama od uzbuđenja, vrti se u krug ili ponavlja istu rečenicu iz crtića, svjedočili ste stimmingu. Iako može djelovati neobično, za osobe sa poremećajem iz spektra autizma (PSA)  to je ključan „alat za preživljavanje” u svijetu koji je često preglasan i preintenzivan.

Stimming (skraćeno od self-stimulatory behavior) odnosi se na repetitivne senzomotorne radnje koje pojedincu služe kao primarni mehanizam samoregulacije. Ponavljajući pokreti, zvukovi ili radnje mnogima pomažu opustiti se, npr. vrćenje kose, lupkanje nogom. Osobama s PSA ova je potreba naglašenija, intenzivnija, stoga i vidljivija. Stimming može izgledati i neobično, a razlikuju se prema osjetnim sustavima:

Vestibularni i proprioceptivni: ljuljanje cijelog tijela, hodanje na prstima, skakanje ili snažno pljeskanje dlanovima.

Auditivni i vokalni: ponavljanje riječi (eholalija/palilalija), pucketanje prstima, ispuštanje specifičnih zvukova.

Vizualni i taktilni: promatranje predmeta u pokretu (npr. ventilator), svjetlosti, dodirivanje kose, trljanje tekstura, ponavljajući pokreti prstima ispred očiju.

Potreba, a ne nepoželjno ponašanje

Stimming nije slučajan. On je odgovor na način na koji mozak osoba s PSA procesira senzorne informacije – povećava stimulaciju u hiporeaktivnim stanjima (podstimulacija) , odnosno “blokira” i kanalizira višak energije u hiperreaktivnim stanjima (senzorno preopterećenje). Pomaže u održavanju fokusa na specifičan zadatak smanjujući unutarnji “šum”, senzornu distrakciju.

Iako se povijesno na stimming gledalo kao na simptom koji treba suzbiti, danas je jasno da on pomaže osobi sa PSA da ostane smirena i da ga ne treba zaustavljati. Izuzetak su naravno situacije kada uzrokuje ozljede (npr. udaranje glavom, griženje ili grebanje kože) ili onemogućava osnovne životne funkcije (hranjenje, san).  Cilj nije „ugasiti“ stimming, već ga učiniti sigurnim.

Kako biti podrška?

Nemojte kažnjavati: zabranjivanje stimminga povećava tjeskobu.

Ponudite alternative: ako je stimming opasan, zamijenite ga sigurnim (npr. umjesto griženja ruke, ponudite žvakalicu koja se može nositi oko vrata)

Prilagodite okolinu: smanjite buku ili prejako svjetlo ako primijetite da se stimming pojačava  zbog preopterećenja; osigurajte mjesto gdje će se dijete osjećati slobodno, bez prosudbi okoline.

Ponekad ćete se naći u situaciji gdje će stimming biti neobičan ili neprimjeren, no pokušajte naučiti ne ispričavati se nego samo kratko pojasniti da je to način regulacije. Često se uspješnom spominje komparacija sa dubokim disanjem u stresnim situacijama.

Djetetu je važno što ranije dati vokabular za njegove potrebe. “Tvoje tijelo treba pokret da bi se osjećalo mirno. To je način na koji tvoj mozak radi i to je u redu.” Ili: „Tvoje tijelo se rješava viška energije ili straha. To je tvoj način da se osjećaš bolje.”

Stimming je dio identiteta

Stimming je prozor u unutarnji svijet osobe s PSA, a poštivanje stimminga je čin prihvaćanja njegovog identiteta. Cilj nije “normalizacija” ponašanja, već osiguravanje emocionalne dobrobiti i senzorne sigurnosti.