KOMORBIDITETI uz autizam

Poremećaj iz spektra autizma (PSA) neurorazvojni je poremećaj obilježen teškoćama u socijalnoj komunikaciji i interakciji te prisutnošću ograničenih i repetitivnih obrazaca ponašanja, interesa i aktivnosti. Međutim, klinička slika autizma rijetko je ograničena samo na osnovne simptome poremećaja. Kod velikog broja djece, adolescenata i odraslih osoba s autizmom prisutni su dodatni psihijatrijski, neurološki, somatski ili razvojni poremećaji, poznati kao komorbiditeti.

Prepoznavanje komorbiditeta iznimno je važno jer neliječene teškoće mogu dovesti do pogoršanja ponašanja, povećanja emocionalnih problema te poteškoća u učenju i svakodnevnom funkcioniranju. Jedan od najvećih izazova jest činjenica da se simptomi popratnih dijagnoza često pogrešno pripisuju samom autizmu, zbog čega ostaju neprepoznati i neliječeni. Zato je važno da roditelji i stručnjaci obrate pažnju na svaku novu ili neuobičajenu promjenu u ponašanju djeteta.

U stručnoj literaturi komorbiditeti se najčešće dijele na neuropsihijatrijske i somatske (tjelesne). Njihova učestalost vrlo je visoka. Nekada se smatralo da oko 70 % osoba s PSA ima barem jedan komorbiditet, no novija istraživanja pokazuju da je taj postotak još i veći — prema nekim autorima čak do 95 %, dok najmanje 40 % osoba ima dva ili više pridruženih poremećaja.

Najčešći somatski komorbiditeti:

• gastrointestinalni poremećaji
• imunološke disfunkcije i alergije
• metabolički poremećaji i nutritivne deficijencije
• kronična bol

Komorbiditeti se mogu pojaviti u različitim razdobljima razvoja, ne nužno od ranog djetinjstva. Njihova prezentacija često odstupa od tipične kliničke slike upravo zbog specifičnosti autizma pa se zato nerijetko pogrešno dijagnosticiraju. Roditeljska opažanja pritom su iznimno vrijedna jer roditelji najčešće prvi primijete da se s djetetom događa nešto neuobičajeno.

Preporučuje se konzultirati stručnjaka ako primijetite:

• nagle promjene ponašanja ili raspoloženja
• pojačanu razdražljivost ili agresivne reakcije
• povlačenje iz aktivnosti koje je dijete ranije voljelo
• izražene teškoće spavanja
• gubitak ranije usvojenih vještina
• učestalo samoozljeđivanje
• izražene strahove ili pojačanu tjeskobu
• teškoće koncentracije ili izrazitu impulzivnost
• neobične pokrete, trzaje ili odsutnosti sumnjive na epileptičke napadaje
• velike teškoće hranjenja ili nagle promjene apetita

Važno je znati da se ove teškoće ne manifestiraju uvijek na „uobičajen” način. Primjerice, dijete možda neće moći jasno izraziti da je anksiozno ili preopterećeno, ali će to pokazivati povlačenjem, pojačanim emocionalnim ispadima, rigidnošću, odbijanjem aktivnosti ili promjenama u ponašanju. Kod gastrointestinalnih tegoba dijete može češće ležati na podu, pritiskati trbuh o namještaj ili biti izrazito nemirno nakon obroka. Izbirljivost u hrani, učestalo mokrenje ili buđenja tijekom noći mogu biti znak novonastalih zdravstvenih problema.

U nekim slučajevima razgovor i stručna procjena dovoljni su kako bi roditelji dobili smjernice i osjećaj sigurnosti. U drugim situacijama potrebna je dodatna dijagnostika ili ciljane terapijske intervencije. Važno je naglasiti da je prije uključivanja drugih terapijskih postupaka uvijek potrebno isključiti moguće medicinske uzroke teškoća.

Iako roditeljima nije lako prolaziti kroz dodatne pretrage, vađenja krvi ili bolničke preglede, važno je ne odgađati obradu i reagirati na vrijeme. Traženje pomoći nije znak pretjerane zabrinutosti, već odgovorne brige za djetetovo zdravlje.

doi.org/10.1097/CHI.0b013e318179964f, doi.org/ 10.5765/jkacap.230006, doi.org/ 10.5409/wjcp.v10.i3.15, doi.org/10.2174/0118743501392742251002062114