- AAK
Pretpostavite kompetenciju
- Chattoria
Kada razmišljamo o djetetu/osobi s poremećajem iz spektra autizma (PSA) koja ne govori ili ima minimalan govor, prirodno se nameće pitanje: „Koliko me zapravo razumije?”. U svijetu augmentativne i alternativne komunikacije (AAK), odgovor može biti sažet u jednom temeljnom pravilu: pretpostaviti kompetenciju (engl. presume competence). To nije tek lijepa fraza nego znanstveno dokazan pristup poučavanju i komunikaciji s djetetom.
Što točno znači „pretpostaviti kompetenciju”?
Pretpostaviti kompetenciju znači djelovati i komunicirati s djetetom pod pretpostavkom da ono misli, osjeća, razumije i ima potencijal za učenje, čak i onda kada to ne može izraziti glasom ili tijelom. Mnoge osobe s PSA imaju velike izazove s motoričkim planiranjem (praksijom). To znači da njihovo tijelo ne izvršava uvijek ono što njihov mozak želi. Ako dijete ne može uspostaviti kontakt očima, mirno sjediti ili odgovoriti na naše pitanje, to ne znači da nas ne sluša ili ne razumije. Nemogućnost govora nikada ne smijemo izjednačavati s nemogućnošću razmišljanja.
Princip „najmanje opasne pretpostavke”
U edukaciji i rehabilitaciji postoji koncept poznat kao „najmanje opasna pretpostavka”. Kada nismo potpuno sigurni u djetetove trenutne kognitivne sposobnosti, moramo odabrati pretpostavku koja će, ako se pokaže pogrešnom, donijeti najmanje štete djetetu.
Sadržaj je dostupan samo članovima Chattoria Cluba.
Učlanite se u Chattoria Club kako biste mogli pregledavati i ostavljati recenzije.
Kada razmišljamo o djetetu/osobi s poremećajem iz spektra autizma (PSA) koja ne govori ili ima minimalan govor, prirodno se nameće pitanje: „Koliko me zapravo razumije?”. U svijetu augmentativne i alternativne komunikacije (AAK), odgovor može biti sažet u jednom temeljnom pravilu: pretpostaviti kompetenciju (engl. presume competence). To nije tek lijepa fraza nego znanstveno dokazan pristup poučavanju i komunikaciji s djetetom.
Što točno znači „pretpostaviti kompetenciju”?
Pretpostaviti kompetenciju znači djelovati i komunicirati s djetetom pod pretpostavkom da ono misli, osjeća, razumije i ima potencijal za učenje, čak i onda kada to ne može izraziti glasom ili tijelom. Mnoge osobe s PSA imaju velike izazove s motoričkim planiranjem (praksijom). To znači da njihovo tijelo ne izvršava uvijek ono što njihov mozak želi. Ako dijete ne može uspostaviti kontakt očima, mirno sjediti ili odgovoriti na naše pitanje, to ne znači da nas ne sluša ili ne razumije. Nemogućnost govora nikada ne smijemo izjednačavati s nemogućnošću razmišljanja.
Princip „najmanje opasne pretpostavke”
U edukaciji i rehabilitaciji postoji koncept poznat kao „najmanje opasna pretpostavka”. Kada nismo potpuno sigurni u djetetove trenutne kognitivne sposobnosti, moramo odabrati pretpostavku koja će, ako se pokaže pogrešnom, donijeti najmanje štete djetetu.
Opasna pretpostavka (pretpostavka nekompetencije): Pretpostavimo da dijete ne razumije i da ne može naučiti kompleksne stvari. Posljedica? Nudimo mu samo najjednostavnije zadatke, skrivamo od njega bogat jezik, ne nudimo mu sustave za komunikaciju i razgovaramo pred njim kao da nije prisutno. Ako smo bili u krivu, trajno smo zaključali djetetov potencijal i uskratili mu pravo na glas.
Najmanje opasna pretpostavka (pretpostavka kompetencije): Pretpostavimo da dijete razumije i da može učiti. Pružamo mu bogatu jezičnu okolinu, uvodimo komunikacijske alate i obraćamo mu se s poštovanjem. Čak i ako dijete napreduje sporije nego što smo se nadali, nismo mu nanijeli nikakvu štetu. Otvorili smo mu vrata za učenje i dali mu priliku.
Kako to izgleda u praksi?
Bez obzira na to jeste li roditelj, učitelj, fizioterapeut, liječnik ili terapeut, pretpostavku kompetencije možete odmah ugraditi u svakodnevnu rutinu i rad:
1. Razgovarajte s djetetom, a ne „oko” njega
Nemojte o djetetu razgovarati s drugim odraslima kao da ono nije u prostoriji. Uključite ga u razgovor. Recite: „Sada ću ispričati što smo danas radili, ti nas slobodno slušaj.”
2. Prilagodite ton, ali ne i zrelost sadržaja
3. Dajte vremena (Pravilo čekanja)
4. Svakom pokušaju dajte značenje
Ako dijete slučajno (ili namjerno) dodirne sliku na komunikatoru, baci predmet ili ispusti zvuk, reagirajte kao da je to učinilo s jasnom namjerom. Na primjer, ako pritisne simbol „idemo”, recite: „Vidio sam da si pritisnuo ‘idemo’. Želiš izaći van? Hajdemo.” Tako dijete uči moć komunikacije i uzročno-posljedične veze.
5. Traženje alata
Ako dijete ne uspijeva usvojiti vještinu, krivac nije djetetov invaliditet, već metoda poučavanja. Pokušajte promijeniti pristup, a ne cilj.
Postoje i zamjerke
Nisu svi stručnjaci zagovornici ovakvog pristupa, unatoč njegovom humanom i inkluzivnom polazištu. Neki terapeuti smatraju da pretpostavljanje kompetencije može dovesti do preskakanja osnovne poduke koja je nužna za napredak, kao i preuranjenog uvođenja neadekvatnih komunikacijskih alata bez detaljne procjene. Kao zamjena navodi se princip „pretpostavka kapaciteta za učenje” (engl. presume capacity to learn) uz detaljnu procjenu objektivnih kapaciteta.
Ravnoteža između vjere i podrške
Pretpostaviti kompetenciju ne znači očekivati da će dijete sve moći samo. Upravo suprotno – znači pružiti potrebnu podršku, prilagodbe i prilike za učenje, uz uvjerenje da se razvoj može dogoditi. Umjesto pitanja: „Može li?”, korisnije je pitati: „Kakvu podršku treba?”. Ta mala promjena u načinu razmišljanja često mijenja način na koji razgovaramo s djecom, kako ih poučavamo i koliko im prilika pružamo.
Mnoga djeca koja koriste AAK tijekom vremena pokažu znanja, interese i sposobnosti za koje nitko nije znao da ih imaju. To se ne događa zato što su ih odjednom stekla, nego zato što su napokon dobila način da ih izraze. Na vama je da konzistentno modelirate i pratite svaki, pa i najmanji napredak.
Literatura: Donnellan, A. M. (1984). The Criterion of the Least Dangerous Assumption. Behavioral Disorders, 9(2), 141–150. p.142.; Jorgensen, C. M. (2018). It’s More Than “Just Being In”: Creating Authentic Inclusion for Students with Complex Support Needs. Brookes Publishing.
