Bili smo na predstavi Marijane Mikulić
Rijetko tko se usudi o autizmu govoriti naglas kao Marijana. Iskrena, ponekad i glasna, bez uljepšavanja progovara o problemima u čijem se središtu nalazi – autizam. Život prije i nakon dijagnoze, preispitivanje odluka, odnosa, pristupa roditeljstvu… sve iznosi i analizira bez zadrške, sa puno emocija. Teške teme, no Marijana ih je uspjela prikazati i sa humorom. Tragikomedija reklo bi se na trenutak, no svima nam se ponekad život činio takav, zar ne? „Nitko te ne pripremi na to da ćeš se jednog dana pitati – jesam li dovoljno jaka za dijete koje imam?“, kaže Marijana. Potom opisuje način na koji se uspjela izdići iznad svih problema i prihvatiti situaciju kakva jest. Tražiti utjehu u ljubavi i podršci svojih najbližih, prvenstveno supruga.
Ova monodrama nije samo za roditelje djece s poteškoćama, u puno situacija će se prepoznati sve majke, supruge, djevojke… I unatoč tome što, kako je sama Mare rekla, publika „utihne“ u dijelu sa autizmom, pljesak ohrabrivanja dokazuje da ju čuju i podržavaju, a shvatiti ju mogu samo oni koji prolaze isti scenarij u svom životu i kroz dan pokušavaju samo biti „dovoljno dobri“.
