Mogu i ja – uživati u kazalištu!

Prvi put, s 10 godina, moj sin je bio u kazalištu i uživao u zaraznim pjesmicama iz predstave Vuk i sedam kozlića, Teatra Poco Loca u kojima su do sada uživale stotine mališana urednog razvoja. Te smo pjesme slušali svakodnevno i prije same predstave, čitajući priču u komunikatoru koja je osmišljena kao priprema za predstavu.  Predstava je prilogođena u sklopu projekta „PRIČA MI SE PRIČA“ – prilagodba dječje predstave za osobe s poremećajem senzorne integracije te osobe koje koriste asistivnu tehnologiju. Projekt je dio Programa Ministarstva kulture i medija koji omogućuje pristup i dostupnost kulturnih sadržaja osobama s invaliditetom te djeci i mladima s teškoćama u razvoju u RH u 2025. godini[MS1] .

Predstavu je pratio udobno smješten u vreći za sjedenje, pokriven otežanom dekom, što mu je pružilo potrebnu proprioceptivnu podršku. Zahvaljujući tome, senzorni podražaji nisu ga ometali i mogao je lakše pratiti predstavu. Glumci nisu samo pričali i pjevali, već su koristili i simbole koje koriste osobe koje se služe asistivnom tehnologijom, što mu je dodatno olakšalo razumijevanje.

U kući teatra Poco Loco moj sin se osjećao kao kod kuće – voljeno, prihvaćeno i slobodno da bude najbolja verzija sebe.

Veliko hvala divnim stručnjakinjama Albi Čop, Nini Bisitkijević Tupek i Mariji Crnković, kao i ljudetinama  iz Teatra Poco Loco.

Na početku svega najvažnije je vjerovati da može – i on.

I na kraju moj sin kaže:

uživati u kazalištu kad imam ovakvu divnu ekipu!

Nikica

---