Kada se kod djeteta pojavi sumnja na poremećaj iz spektra autizma (PSA), roditelji se često pitaju zašto je potrebno uključiti više stručnjaka u dijagnostički proces. Odgovor je jednostavan – autizam je složen neurorazvojni poremećaj koji zahvaća više područja razvoja pa ga nije moguće kvalitetno procijeniti iz samo jedne perspektive.
Autizam zahvaća više razvojnih područja
Poremećaj iz spektra autizma prvenstveno utječe na:
• socijalnu interakciju
• komunikaciju (verbalnu i neverbalnu)
• obrasce ponašanja i interese
Uz to se često javljaju i dodatne teškoće: govorno-jezične, senzorne, motoričke, intelektualne, ADHD i anksioznost. Upravo zbog te širine simptoma potrebna je sveobuhvatna procjena.
Što znači timska procjena?
Timska ili multidisciplinarna procjena podrazumijeva suradnju više stručnjaka koji zajedno procjenjuju razvoj djeteta. U tim najčešće ulaze:
• psiholog – procjena kognitivnog razvoja, ponašanja, socioemocionalnog funkcioniranja i adaptivnih vještina
• edukacijski rehabilitator – procjena socijalnih vještina, ponašanja, igre i obrazovnih potreba
• logoped – procjena govora, jezika i komunikacije
• po potrebi i radni terapeut – procjena senzorne obrade i motorike
• dječji psihijatar ili neuropedijatar – procjena razvoja, analiza provedene medicinske obrade i postavljanje konačne dijagnoze
Svaki stručnjak procjenjuje određeni segment razvoja, a završni zaključak donosi se zajednički, na temelju svih nalaza. Budući da se najčešće traži dijagnosticiranje prema medicinskim kriterijima, konačnu dijagnozu postavlja liječnik.
Zašto je timski pristup važan?
Točnija dijagnoza
PSA često prate i dodatne dijagnoze poput intelektualnih teškoća, ADHD-a, anksioznosti i razvojnog poremećaja jezika. Također, neki drugi poremećaji mogu imitirati PSA. Timski pristup pomaže razlikovati o kojem se stanju radi, je li autizam primarna dijagnoza ili samo dio druge, „šire“ dijagnoze te koje su dodatne (komorbidne) dijagnoze prisutne uz autizam. Ovo je posebno važno zbog planiranja intervencije.
Sagledavanje djeteta u cjelini i planiranje podrške
Kada se radi procjena, nisu važni samo simptomi i kategorizacija; procjenjuju se i djetetove snage, interesi, način učenja i svakodnevno funkcioniranje. Nakon toga izrađuje se individualni plan terapije: treba li dijete prvenstveno logopedsku terapiju, podršku edukacijskog rehabilitatora ili radnog terapeuta (najvjerojatnije kombinaciju), te u kojem omjeru. Pravovremena i kvalitetna procjena omogućuje djetetu pristup terapijama (npr. ranoj intervenciji) i podršci u vrtiću ili školi, što značajno utječe na daljnji razvoj.
Kako izgleda proces procjene?
Kako navodi Ivana Jandroković, edukacijska rehabilitatorica iz tima za procjene Nastavno-kliničkog centra Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, proces obično uključuje:
• detaljan razgovor s roditeljima o ranom razvoju
• promatranje djetetove igre i komunikacije
• standardizirane testove i upitnike za PSA (npr. ADOS-2, ADI-R)
• zajedničku analizu nalaza i završni timski zaključak
Procjena može trajati nekoliko susreta, ovisno o dobi djeteta i složenosti teškoća.
„Važno je napomenuti da sam ADOS-2 test nije dovoljan niti validan za postavljanje dijagnoze autizma; on nam samo daje uvid u neke segmente razvoja, ali uzrok tih rezultata može biti izuzetno različit“, navodi Ivana Jandroković. Osim toga, procjena kod sumnje na autizam zahtijeva višegodišnje iskustvo ispitivača kako bi se prepoznali i suptilni znakovi.
Dakle, kada vam negdje nude ADOS test kao dijagnostiku, bez ostale procjene, znajte da time niste dobili cjelovitu sliku. Prethodno se uvijek raspitajte ima li ispitivač, odnosno stručnjak, iskustva u radu s osobama s PSA.
U Hrvatskoj dodatno postoji praksa nepovjerenja u nalaze pa se nerijetko u jednom kabinetu ne prihvaćaju nalazi iz drugoga, što dodatno opterećuje roditelje i odgađa početak terapije. No nadamo se da će ujednačavanjem kriterija pisanja nalaza i dodatnom edukacijom stručnjaka takvih slučajeva biti sve manje.
Timska procjena kod sumnje na autizam nije formalnost, već standard dobre prakse. Ona smanjuje rizik od postavljanja pogrešne dijagnoze, omogućuje detaljnije razumijevanje djetetovih potreba i osigurava da intervencije budu ciljane i učinkovite. Stoga, kada birate gdje ćete dobiti odgovore na svoje sumnje o tome ima li dijete autizam ili ne, uvijek dajte prednost mjestima gdje se procjena provodi timski, čak i ako se na nju čeka dulje.
Photo: Freepik
